SOM
Som (Silurus glanis)
Som je najveća rečna riba u Srbiji, izuzimajući morunu koju je povremeno moguće uloviti u Dunavu. Veličina soma u našim vodama je uglavnom oko jedan metar i težina 10 kilograma, a nije retko da se izlove i dosta veći primerci. Kod nas je zabeleženo da je u Dunavu kod Apatina 1958. godine ulovljen som težak 208 kilograma.
Som ima veliku spljoštenu glavu i velika usta sa nazubljenim čeljustima - zubi su sitni i smešteni u nekoliko redova. Ima šest brkova od kojih su dva na gornjoj vilici i znatno su veći nego oni u donjoj. Voli mirne ili sporotekuće muljevite vode i tu se i najradije zadržava. Svaštojed je, a glavnu hranu mu čine ribe, žabe, rakovi, sisari, a lovi i ptice koje se nađu na vodi ili u vodi gde živi. Lovi uglavnom noću, ali i danju ne propušta zgodnu priliku da nešto pojede.
Razmnožavanje:
Mresti se u maju i junu, mada može da se desi da se mresti čak i u julu. Sve ovo prvenstveno zavisi od temperature vode koja treba da bude od 19° do 24° stepena, kao i naravno i od ostalih uslova sredine. Mreste se u parovima. Ženka napravi gnezdo veličine 1 m² i visine oko 75 cm i tu položi ikru. Mužjak oplodi ikru, a ženka ostaje i čuva je dok se mali ne izlegu. Obično položi od 16.000 do 17.000 jajašaca a po nekima i od 11.000 do 48.000 komada ikre u zavisnosti od veličine ženke. Ikra je lepljiva i lepi se za materijal od kojeg je gnezdo napravljeno, pa je ženka u mogućnosti da ih čuva dok se ne izlegu. Rastu brzo i već prve godine dostignu dužinu od 20cm.
Načini i mamci za lov:
Som se može loviti na mnogo načina. Sportski ribolovci ga mogu loviti samo sa udicama, a ribari imaju dodatnih alata i pribora koje koriste u svakodnevnim pokušajima da nadmudre i ulove ribu. Najbolja sezona za lov soma je juli i avgust, a ribari kažu da som počinje da jede kad cveta jorgovan. Kao mamac se može koristiti takoreći sve, a lovi se čak i na komad sapuna. Najčešći mamac za soma je rovac, riba ili parče ribe, crna glista, pijavica, durdubak, žaba, a ribari kažu da je od svega najbolji manić. Manić je riba koja se može uloviti samo u zimskim mesecima, a som se zimi baš i ne lovi, pa ga ribari čuvaju u barkama ili na drugi način, dok ne počne sezona lova na soma. Kada se lovi bućkom upotrebljava se uglavnom rovac mada može da se upotrebi i nešto drugo.
Bućka, varalica…
Među ribarske alate spada i bućka. To je vrlo interesantan deo pribora za lov na soma. Ustvari, to je jedno parče drveta obrađeno tako da sa jednog kraja ima rukohvat, koji se nastavlja delom koji je potpuno pljosnat i na kraju se naglo završava sa proširenjem u obliku kašike. Bućkom se udara o vodu i stvara se specifičan zvuk koji izaziva soma i tera ga u akciju. Sastavni deo bućke je još i parče kanapa koji sa jedne strane ima omču gde se vezuje dugački kanap, a sa druge strane se vezuje veća udica. Iznad udice se pravi crvena kićanka koja služi da soma iziritira dodatno i da ga natera da napadne ponuđeni mamac. Na kanap iznad kićanke se naniže desetak komada olova, a na udicu komad sunđera tako da pokrije vrat udice. I naravno …. mamac! Kada se lovi, ovaj deo bućke se vezuje omčom na jedan dugačak i jak kanap za čiji drugi kraj se veže veća prazna plastična kanta iz razloga, ako se ulovi neki veći primerak soma koji ne može da se zadrži, da ostane ulovljen na elastičnom sistemu koga neće moći da se oslobodi lako.
Som se uspešno lovi i varalicom, kako na mirnim, tako i na tekućim vodama. Za lov soma varalicom treba upotrebljavati jak pribor i dobre varalice.
Pravila ne postoje, soma možete uloviti tamo gde mu se najmanje i kada se najmanje nadate. Osnovno je znati koja vrsta živi u određenim vodama i gde se najradije zadržava, a ostalo je sreća i upornost.














